Welcome visitor you can log in or create an account

НОРМАЛНА МАКЕДОНИЈА ЗНАЧИ ЛУСТРАЦИЈА

 

NORMALNA HRVATSKA ZNAČI LUSTRACIJA 
 
2019-06-23

     Usprkos mogućim kontroverzama lustracija donosi ekonomski napredak, jačanje demokracije, smanjenje korupcije i jačanje povjerenja građana u institucije sustava, Upravo kako se to dogodilo u Njemačkoj i Češkoj .

" Demokratske države utemeljene na vladavini zakona moraju, prilikom uklanjanja nasljeđa bivših totalitarnih sustava, primjeniti procedure i sredstva demokratske države....Neke zemlje su smatrale neophodnim uvesti administrativne mjere kao što su lustracija i zakoni o uklanjanju komunizma. Cilj ovih mjera je isključiti iz vlasti one osobe za koje se ne može pouzdano vjerovati da će vlast vršiti pokoravajući se demokratskim proncipima... "

 

Ovako je, u dokumentu pod nazivom Mjere za potpuno uklanjanje naslijeđa bivšeg komunističkog sustava Parlamentarna skupština Vijeća Europe prije točno dvedeset godina, 1996., ukratko obrazloženo što je lustracija i što je njen cilj.

Istražujući konkretan utjecaj lustracije na društva nekih bivših komunističkih zemalja, američka politologinja Cynthhia M. Horne je 2014. zaključila da je lustracija imala različite učinke na povjerenje građana u institucije sustava i stvaranje demokratskog društvenog ozračja.

Lustracija nije osveta

Prema njenim riječima lustraciju treba vidjeti kao sredstvo suočavanja sa zlodjelima prošlosti s ciljem da se postigne kombinacija istine, pravde, vladavine zakona i trajnog mira. Taj se cilj htjelo postići uklanjanjem komunističkih dužnosnika, pripadnika tajne policije i njihovih doušnika iz politike, odnosno položaja koji im omogućava vlast i utjecaj u društvu.

Osim toga lustracija je obuhvaćala objavljivanje informacija o sudjelovanju pojedinaca u komunističkom režimu, te opći pristup spisima tajne policije.

Zato se u Češkoj se lustraciju opisivalo kao "način ritualnog prčišćenja s ciljem obnavljanja društvenog poretka i promjene moralne kulture građana".

U Njemačkoj, gdje je zloglasna STASI prisluškivala čak i osjetljive privatne telefonske razgovore legendarnog Helmuta Kohla, nakon mnogih rasprava odlučeno da za potrebe povijesnog istraživanja ili za potrebe medijskog izvješćivanja dokumenti STASI-ja moraju biti dostupni javnosti pod uvjetom da se informacije u dokumentima odnose na javni život, i da ne zadiru u ničiju privatnost.

Besprijekorna lustracija

Vlasti ujedinjene Njemačke odmah su otvorile arhive STASI-ja koji su jasno razotkrili godine represivnog i moralno bankrotiranog sustava. Takav postupak je bio uvjetovan i političkim raspoloženjem na istoku zemlje gdje su građani potpuno odbacili očajničke pokušaje STASI-ja da se prikaže kao znanstveno-istraživačka ustanova.

U svemu ovome važna je bila dobro uređena zapadnonjemačka uprava koja je omogućila stvaranje učinkovite Savezne komisije za arhive u koju se ulagalo oko 85 milijuna eura godišnje i koja je imala 2,5 do 3 tisuće zaposlenika koji su uspješno obradili desetak milijuna individualnih zahtijeva za uvid u spise tajne policije.

Iz njemačke perspektive, ovako uredna i temeljita lustracija nije imala za cilj "lov na vještice" nego stvaranje uvjeta da se, iznošenjem realnih i provjerenih činjenica obnovi povjerenje građana u institucije sustava.

 

Slično Njemačkoj, Češka je lustraciju provela otvaranjem arhiva bivše tajne policije ali i suđenjem bivšim komunističkim dužnosnicima za koje je utvrđeno da su činili zločine.

Slično kao u Njemačkoj, u Češkoj je o lustraciji vođena otvorena i demokratska javna rasprava u kojoj su pobornici desnih političkih opcija zastupali mišljenje kako su u moralnom smislu nacisti i komunisti bili isti, dok su pobornici ljevičarskih gledišta izražavali zabrinutost da se čitava stvar ne pretvori u politički progon.

Ipak, s obzirom da je lustracija u Češkoj išao za time da se u istragama utvrdi individualna odgovornost pojedinih komunističkih dužnosnika, njen tijek je bio neometen, sve jedno jesu li na vlasti bili ljevičari ili desničari.

Eksplozija antikomunizma

Nedovršena, kontroverzna i mlako provedena lustracija u Mađarskoj i Poljskoj u najnovije su vrijeme rezultirale eksplozijom antikomunizma. Primjer toga je mađarski predsjednik Viktor Orban koji je za svoju životnu i političku misiju uzeo raščišćavanje nasljeđa komunizma rukovodeći se mišlju "da je politička ljevica u ...Mađarskoj preobučena Komunistička partija...". Slično misli i poljski predsjednik Andrzej Duda.

Viktor Orban je baštinik stanja u kojem se nakon pada komunizma 1990. tadašnja vladajuća koalicija u Mađarskoj nije mogla dogovoriti oko toga kako raskrstiti sa komunističkom prošlošću zemlje. Rezultat je bio vrlo blagi lustracijski zakon koji nije išao za kažnjavanjem krivaca za počinjene zločine, a sve pod geslom da će demokratska budućnost i blagostanje biti najbolja osveta bivšim komunistima. Istovremeno, u dijelu javnosti je stvorena slika da mađarski tzv. "gulaš komunizam" i nije bio tako nehuman kao što je to npr. bio komunistički sustav u Rumunjskoj.

Za razliku od Nijemaca i Čeha, Mađari nikad nisu otvorili arhive komunističke tajne policije koji su ionako tek djelomično sačuvani nakon što su ih poraženeni komunisti 1989. i 1990. pokušali uništiti.

Rezultat svega je bio da su mnogi komunistički dužnosnici zadržali svoje položaje, što je iz perspektive Viktora Orbana i njegovih pristalica, bilo nastavak komunističke diktature.

S obzirom je Poljska tijekom 1980.-ih bila ikona antikomunističke pobune, lustracija u ovoj zemlji je provedena na začuđujuće mlak način, te je iza sebe ostavila vrlo duge političke repove.

Naime, u doba pada komunizma u Poljskoj je, zbog straha da bi preoštar obračun sa komunističkom prošlošću mogao izazvati reakciju Sovjetskog saveza, stvoren niz Sporazuma za okruglim stolom koji su rezultirali time da su pripadnici nove političke elite podvukli debelu crtu između prošlosti i sadašnjosti s ciljem da se Poljacima u budućnosti omogući bolji život.

Rezultat svega je bio spori Lustracijski sud koji je uspio razotkriti samo nekolicinu bivših agenata komunističkih tajnih službi.

Posebni sudski procesi na kojima se pojedinim bivšim komunističkim dužnosnicima sudilo zbog teških zločina bili su neuspješni zbog slabe pravne pripreme i, za razliku od Njemačke i Češke, sasvim očite političke obojenosti čitavog postupka.

Istovremeno pristup arhivima bivše tajne policije je bio i ostao ograničen pa je samo desetak tisuća Poljaka dobilo uvid u podatke.

Ovakvo stanje stvari kod mnogih Poljaka je izazivalo zgražanje jer su u svemu vidjeli "amnestiju i amneziju" tj. pokušaj da se sasvim zataškaju i zaborave zločini komunističkog sustava. Takvo stanje stvari je na izborime 2015. dovelo do političke eksplozije antikomunizma.

Balkanska šutnja

 

Pogled na lustraciju u Rumunjskoj, Bugarskoj, Srbiji i Albaniji otkriva činjenicu da su se bivše komunističke političke elite jednostavno prelile u novi demokratski sustav i blokirale sve lustracijske pokušaje. Istovremeno, obični građani su bili manje-više šutljivi, dijelom zbog konkretnih intersesa, dijelom zbog straha da se ne razotkrije njihova povezanost sa komunističkim tajnim službama.

Tako je npr. u Rumunjskoj otprilike petina stanovništva pripadalo komunističkoj stranci ili su bili doušnici tajne policije. Rezultat toga je bila potpuna lustracijska šutnja koja je omogućila da vlast preuzmu bivši suradnici zloglasnog diktatora Ceausescua.

U Bugarskoj, mali koraci u lustraciji napravljeni su pod pritiskom članstva u EU i NATO-u, ali je i tada čitava stvar bila potpuno utopljena u politiku. Rezultat svega je da su vlast i utjecaj u zemlji zadržali pripadnici političke i gospodarske elite čiji utjecaj ima korijene u komunizmu.

U Srbiji je vrlo tanka skupštinska većina 2003. usvojila lustracijski zakon prilično neodređenog imena, Zakon o odgovornosti za kršenje ljudskih prava, koji nije provođen jer su u izvršnu vlast ušli Miloševićevi socijalisti koji se protive provođenju lustracije.

Slično je i u Albaniji u kojoj lustracije gotovo da nije ni bilo.

Uljuđeni izuzetci: Slovenija i Slovačka

Iako je utjecajni političar Janez Janša grmio kako je Sloveniji potreban obračun sa "Udbomafiom" i iako je neko vrijeme čak i postojala internetska stranica "Udba.com" na kojoj su objavljivani povjerljivi dokumenti jugoslavenske tajne policije, proces lustracije u ovoj zemlji nije odmakao daleko. Razlog leži u činjenici što su tijekom 1980.-ih pripadnici tadašnje slovenske komunističke bili vođe demokratskog pokreta i kasnije borbe za nezavisnost Slovenije. Zbog toga, javna potpora lustraciji nikad nije bila naročito velika pa ima Slovenaca koji dijele mišljenje političara Francea Bučara koji je 1992. izjavio da bi usvajanje posebnog ustavnog amandmana o UDBI za Sloveniju značilo "prvi korak u stvaranju kvazi-fašističke države".

Slično Sloveniji, ni Slovačka nikad nije provodila lustraciju jer je komunistička elita u javnosti uspješno nastupala kao zaštitnica slovačkih interesa. Nakon propasti komunizma to se pretočilo u izborni uspijeh populističke ljevice u kojoj je bilo dosta reformiranih komunista.

Takvo stanje stvari nije promijenio ni poseban zakon donesen 1996. kojim je komunistička partija proglašena odgovornom jer nije "spriječila svoje članove da počine zločine".

Kontroverze oko lustracije

Važna strana lustracije su kontroveze koje su bile posebno očite u Poljskoj gdje je istraga pokazala da su članovi legendarnog sindikalnog pokreta otpora Solidarnost bili suradnici tamošnje tajne policije isto kao i kontroverzni u nadbiskup u Varšavi Stanislaw Wielgus.

Iako je Wielgus na koncu podnio ostavku i iako nije lustriran, jer poljski lustracijski zakoni štite crkvu, ugledni "The Economist" je istakao kako je ovaj slučaj doveo u pitanje politički i moralni ugled katoličke crkve u Poljskoj .

Osim svega navedenog lustracija je, smatra Cynthhia M. Horne,imala i jednu neželjenu posljedicu jer je, umjesto simboličkog pročišćenja i demokratizacije društva poticala birokratske smjene, iza kojih je često stajala pragmatična borba za vlast.

Primjer toga su Poljska i Mađarska gdje je slabašna lustracija prouzročila političku eksploziju antikomunizma te Albanija, Bugarska, Rumunjska i Srbija gdje lustracija uopće nije provedena i gdje političke i gospodarske elite svoje korijene često imaju u komunizmu.

 

Usprkos ovim kontroverzama Horne smatra da lustracija donosi ekonomski napredak, jačanje demokracije, smanjenje korupcije i jačanje povjerenja građana u institucije sustava, Upravo kako se to dogodilo u Njemačkoj i Češkoj.

Tihomir Rajčić, Slobodna Dalmacija